Vizija obitelji Motušić
za PKG European School Zagreb
Većina škola priprema djecu za ispite. Neke i za fakultet. Poneka čak za prvo zaposlenje. Ali koliko ih priprema za svijet koji još ne postoji? Za doba umjetne inteligencije u koje smo već ušli?
PKG European School Zagreb radi upravo to. Ovo je škola koja ne predaje samo gradivo. Ona odgaja ljude koji će znati misliti, prilagoditi se, stvoriti nešto novo i ostati stabilni u vremenu koje se mijenja brže nego što to itko od nas može predvidjeti. Automatizacija, profesije koje danas još nemaju ime, tehnologija koja već sada mijenja pravila igre. Djeca koja danas sjede u školskim klupama živjet će u tom svijetu. Pitanje je samo hoće li biti spremna.
Upravo zato PKG danas vodi obitelj Motušić. Ne kao ulagači koji su kupili školu. Nego kao roditelji koji su je tražili, nisu je našli i odlučili su je sami izgraditi.
PKG nosi vrijednost koju nijedna nova škola ne može stvoriti preko noći: trideset godina prisutnosti, iskustva i povjerenja. Trag koji su profesor Zlatko Šešelj i obitelj Šešelj ostavili u identitetu škole važan je dio te priče i zaslužuje poštovanje. Upravo zbog takvih temelja PKG danas ima ozbiljnost i vjerodostojnost na kojima se može graditi dalje.
Ali ovaj projekt nije priča o povratku na staro. Ovo je priča o izgradnji nove škole. Škole za današnju djecu, za današnje obitelji i za svijet koji se promijenio.
Zato prijelaz iz Klasične gimnazije u Europsku gimnaziju nije bio formalnost ni kozmetička promjena. Bio je to jasan izraz novog smjera, smjera koji poštuje ono najbolje iz prošlosti, ali ne pokušava živjeti od nje. Smjera koji zna da trideset godina tradicije najviše vrijede kada postanu temelj za nešto novo, suvremeno i ambiciozno.
PKG danas ne gradi nastavak stare škole u novom pakiranju. Gradi novu školu na vrijednim temeljima koje je naslijedio. Školu šireg pogleda, suvremenijeg pristupa i veće spremnosti za vrijeme u kojem današnja djeca odrastaju. Jer prava vrijednost tradicije nije u tome da se ponavlja prošlost, nego da se na čvrstim temeljima izgradi nešto novo.
Postoji velika razlika između škole kojom upravlja institucija i škole koju vodi obitelj koja u nju svaki dan unosi sebe.
Andreana i Boris Motušić ne vode PKG iz uredske distance. Oni su prisutni. Donose vlastito iskustvo, vlastite vrijednosti, vlastitu energiju.
U projekt su uključene i njihove kćeri, koje u školu prirodno unose pogled generacije za koju se ta škola zapravo i gradi. Njihove ideje, osjećaj za estetiku, za digitalni sadržaj, za atmosferu prostora.
To se osjeća. U tonu škole. U odnosu prema učenicima. U ambiciji koja nije pokazna, nego osobna. PKG nije institucija. To je živa zajednica s imenima i licima iza svake odluke.
Tu viziju prepoznali su i dugogodišnji obiteljski prijatelji Motušića, obitelj Aras. Dunko Aras u projektu sudjeluje kao investitor i suvlasnik s 20% udjela. To nije slučajna investicija. To je povjerenje ljudi koji Motušiće poznaju osobno i koji u njihovu viziju vjeruju dovoljno da u nju ulože vlastito ime.
Andreana Baeva Motušić doktorica je znanosti, edukatorica i poduzetnica s više od dvadeset godina iskustva u obrazovanju, razvoju kurikuluma i međunarodnim projektima. Njezin obrazovni put vodio ju je kroz University of Tampa i Whittier College u Sjedinjenim Američkim Državama, Uppsala University u Švedskoj, Sorbonne University u Parizu, Université Marc Bloch u Strasbourgu te UCL, odnosno University College London, gdje je i predavala politologiju i međunarodne odnose.
Tijekom karijere surađivala je s brojnim obrazovnim institucijama diljem Europske unije na modernizaciji obrazovnih programa i projektima inkluzije, a radila je i s velikim IT korporacijama poput Microsofta i Oraclea te javnim institucijama poput Europske komisije i Europskog parlamenta.
Ono što Andreanu čini posebno vrijednom za PKG jest sposobnost da poveže visoke akademske standarde, suvremene metode učenja i vrlo stvarno razumijevanje djece, roditelja i školskog života. Ona ne govori o obrazovanju apstraktno. Ona ga živi.
Kao direktorica i predsjednica školskog odbora, Andreana je osoba koja stoji iza svake ključne odluke u školi. Ona vodi cjelokupni razvoj PKG-a, od identiteta i kurikuluma do svakodnevnog života škole. Prisutna je, uključena i dostupna. Njezin je zadatak da PKG ima jasan smjer, suvremeni kurikulum i viziju koja nije prazna riječ na papiru, nego nešto što se osjeća u svakom danu, u svakom razredu i u svakom razgovoru s učenikom ili roditeljem.
Boris Motušić diplomirao je na prestižnom američkom sveučilištu The University of Tampa, pioniru u studiju arhitekture informacijskih sustava, čiji alumni danas oblikuju tehnološku industriju na globalnoj razini. Iza njega je 28 godina karijere u digitalnim transformacijama i međunarodnom poslovanju.
Osnovao je United Experts i vodio projekte za Microsoft, BNP Paribas, Coca Colu, ABB, Panasonic, PwC, Best Western Hotels i niz drugih globalnih brendova. To su bili projekti u kojima nije bilo prostora za improvizaciju. Projekti koji traže dubinu, preciznost i stratešku jasnoću.
Kao direktor poslovnog razvoja PKG-a, Boris vodi poslovni dio škole, strategiju rasta, suradnju s partnerima, međunarodnu mrežu, marketing i digitalnu transformaciju. Ali važnije od toga: on točno zna kako se svijet mijenja. Koje vještine će mladima trebati za deset, dvadeset godina. I koliko će ih koštati ako ih ne dobiju na vrijeme.
Andreana i Boris nisu krenuli u ovo s poslovnim planom. Krenuli su kao roditelji. Roditelji koji su živjeli u više zemalja, radili s najboljima u svojim industrijama i znali točno kakvo obrazovanje žele za svoju djecu. Kada to u Zagrebu nisu našli, nisu se pomirili. Odlučili su to stvoriti sami. I u taj projekt unijeli su sve: duboko razumijevanje obrazovanja i razvoja djece, veliko međunarodno iskustvo, iskustvo rada s vodećim svjetskim institucijama i kompanijama. I ono što se ne može kupiti ni zaposliti: osobnu predanost koja ne prestaje kad se ugase svjetla u uredu.
Boris je Hrvat. Andreana je Bugarka. Upoznali su se u Americi. Živjeli su u Floridi, Kaliforniji, Sofiji, Zadru, Parizu, Strasbourgu, Stockholmu, Londonu i Zagrebu. Njihova šira obitelj seže do Perua. U njihovu se domu prirodno miješaju jezici, kulture, navike i pogledi na svijet.
Na obiteljskim zabavama u njihovu domu sasvim se prirodno okupljaju obitelji iz Hrvatske, Bugarske, Engleske, Francuske, Perua, Madagaskara, Kazahstana, Azerbajdžana, Nigerije, Belgije, Španjolske, Italije, SAD-a, da spomenemo samo neke. Cijeli mali svijet u jednom zagrebačkom domu.
Zato PKG međunarodnost ne tretira kao dekoraciju. Ovdje ona znači stvarnu otvorenost prema jezicima, kulturama, vjerama, identitetima i različitim životnim putevima. Znači školu u kojoj je potpuno prirodno da se dijete priprema za život u Hrvatskoj i za međunarodnu karijeru istovremeno. U kojoj može biti potpuno svoje i potpuno otvoreno prema svijetu.
Kada su se Motušići vratili iz Londona, zatekli su drukčiji grad. Otvoreniji. Raznolikiji. Grad u kojem živi sve više ljudi iz različitih zemalja, a sve više Hrvata s velikim međunarodnim iskustvom vraća se kući.
Ali ta promjena ne tiče se samo obitelji s međunarodnim životopisom. Jednako je važna i za hrvatske obitelji koje nikada nisu živjele vani, ali jasno vide da je svijet oko njih postao globalan. I da se danas radi, surađuje i razmišlja međunarodno, čak i kad se ne izlazi iz Zagreba. I one znaju da su jezici, širina pogleda, samopouzdanje i razumijevanje globalnih procesa danas presudni.
Zato PKG European School Zagreb nije škola samo za strance ili za one koji se vraćaju. Ona je jednako za lokalne obitelji koje žele da im djeca budu duboko povezana s Hrvatskom, ali i spremna za svijet koji je odavno postao globalan.
I upravo zato PKG funkcionira kao međunarodna škola bez obzira na to pohađa li učenik hrvatski ili engleski program. Međunarodni duh nije rezerviran za jedan jezik ili jedan smjer. On prožima cijelu školu. A djeci koja dolaze s ograničenim znanjem hrvatskog ili ga uopće ne govore, PKG pomaže da nauče jezik i da se stvarno integriraju. Jer biti dio Hrvatske i razumjeti zemlju u kojoj živiš jednako je važno kao biti otvoren prema svijetu.
Ovo je prva generacija djece koja će diplomirati u svijetu u kojem umjetna inteligencija može napisati esej, analizirati podatke i prevesti tekst na pedeset jezika brže nego što oni završe doručak. Ali to je tek početak. AI već sada transformira medicinu, pravo, financije, obrazovanje, kreativne industrije i gotovo svaki aspekt ljudskog rada i života. Promjena koja je prije trajala generaciju danas se dogodi u jednoj godini.
U takvom svijetu škola koja samo prenosi informacije postaje suvišna. Ono što se ne može automatizirati jest karakter. Otpornost. Znatiželja. Sposobnost da se složena situacija sagleda iz više kutova. Sposobnost suradnje s ljudima koji misle drukčije. Kreativnost koja ne dolazi iz predloška. I unutarnja stabilnost koja pomaže mladom čovjeku da pronađe vlastiti put u vremenu u kojem se mnoge stvari neće moći predvidjeti unaprijed.
Upravo to PKG želi razvijati. Ne umjesto znanja, nego povrh njega.
PKG ne vjeruje da se sve važno može naučiti iz udžbenika. Zato su kvalitetni gostujući predavači, terenska nastava, istraživački projekti, učeničko poduzetništvo, interaktivna iskustva, studijska putovanja i međunarodna iskustva ovdje sastavni dio odrastanja. Ne dodatak za brošuru. Ne bonus za motivirane. Nego način na koji škola funkcionira. Pred učenicima stoje nastavnici koji nisu samo pedagoški obrazovani, nego imaju i stvarno iskustvo iz svijeta izvan učionice.
Jednako su važni komunikacija, kritičko razmišljanje, prezentiranje ideja i smisleno korištenje tehnologije. Jer ova škola želi da učenik ne zna samo odgovor. Nego da razumije pitanje, kontekst i svijet u kojem će to znanje jednog dana morati upotrijebiti.
Škola ne može dati sve odgovore za svijet koji dolazi. Može učiniti nešto važnije: pomoći učeniku da otkrije ono što ga istinski zanima i da u učenju pronađe radost.
Jer kada mlada osoba pronađe svoju strast, obrazovanje prestaje biti obaveza. Postaje snaga. Postaje unutarnji oslonac. Postaje nešto što je vodi, razvija i ostaje s njom cijeli život.
U svijetu koji se stalno mijenja, možda je upravo to najveći dar koji škola može dati.
Andreana i Boris jasno vide ono što vide i mnogi roditelji: da se djeca danas bore s fokusom, koncentracijom, emocionalnim opterećenjem, ovisnošću o ekranima, nesigurnošću i pritiskom koji dolazi sa svih strana.
U takvom svijetu škola koja se bavi samo ocjenama promašuje poantu.
Zato su zdravo odrastanje i cjeloviti razvoj u samom srcu PKG-a. Ovo je škola u kojoj dijete može učiti, ali i disati. Mjesto u kojem se osjeća sigurno, viđeno i poštovano. Gdje su zdravlje, odnosi, osjećaj pripadnosti, osobni rast i akademski razvoj dio iste priče. Jer generacije istraživanja pokazuju isto: djeca koja se osjećaju stabilno uče bolje, napreduju brže i postižu više.
Netko će poželjeti medicinu. Netko arhitekturu. Netko pravo, dizajn, profesionalni sport, umjetnost, poduzetništvo ili nešto što danas još nema ime. PKG želi biti mjesto u kojem svi ti putevi imaju prostor.
Velika prednost ove škole jest pristup svakom učeniku kao pojedincu. Ne polazi se od pretpostavke da sva djeca trebaju isti put i isti tempo. Polazi se od pitanja: tko je to dijete? Što ga pokreće? Gdje su mu snage? Gdje treba podršku? Kakve su mu ambicije?
Zato obrazovanje ovdje nije manje zahtjevno. Naprotiv. Ono je osobnije, preciznije i pametnijeg usmjerenja.
Današnje odrastanje često uključuje putovanja, ozbiljne sportske ili umjetničke angažmane, međunarodna kretanja obitelji ili jednostavno ritam života koji ne staje u tvrdi okvir klasičnog rasporeda.
PKG u tome ne vidi problem. Vidi stvarnost i priliku. Obrazovanje može biti fleksibilnije, pametnije i ljudskije bez spuštanja kriterija. To znači prepoznati individualne okolnosti učenika i na njih odgovoriti kvalitetno, organizirano i s razumijevanjem. Omogućiti svakom djetetu da u stvarnim uvjetima vlastitog života razvije svoj puni potencijal.
PKG European School Zagreb ne želi biti hladna elitna škola rezervirana za najbogatije ili za akademske zvijezde. Ali ne želi biti ni škola za svakoga.
Ovo je škola za obitelji koje traže kvalitetu, smisao i zdravu atmosferu. Za učenike koji žele napredovati. Koji imaju motivaciju, poštuju druge i žele biti dio zajednice u kojoj se ljudi međusobno podržavaju.
Ona nije za pasivnost, zatvorenost prema promjeni ili odsutnost želje za napretkom. Jer dobra škola ne može biti za sve. Ali za one kojima je namijenjena, može biti sve.
Vizija obitelji Motušić ne staje na jednoj školi. Želja je graditi školu koja će biti jedna od najuvjerljivijih obrazovnih priča u gradu i u zemlji. Ali i iz Zagreba širiti ideje, praksu i energiju promjene mnogo šire, prema Europi. Ne radi prestiža, nego zato što dobra škola može biti početak mnogo veće promjene u društvu.
Škola s jasnom vizijom. Škola koja spaja Hrvatsku i svijet, znanje i karakter, ambiciju i zdrav razvoj.
Za roditelje koji žele više od škole.
Za učenike koji trebaju više od sustava.
Za obitelji koje znaju da budućnost traži nešto novo.
